Objave

Objavljeno

Novi Zajednicki Projekti

Jedna duga pozitivna i produktivna kafa sa Velikim covjekom i mojim iskrenim dugogodisnjim prijateljom .Hafiz Sulejman Bugari i ja upoznali smo se sasvim slucajno da bi kasnije shvatili da se nista na ovom svijetu ne desava slucajno.Malo je ljudi koji u sebi imaju takav spoj energije,znanja ali i sposobnosti da to brzo trajno i nadahnuto prenesu na druge . Njegovu životnu filozofiju najbolje odslikava jedna u nizu misli :

,,Za mene je svaki čovjek findžan zašećerene kahve. Ako je kahva gorka, to znači da šećer nije pomiješan. Dakle, samo malo treba promiješati i eto slatke kahve. Ako ne promiješamo bit će gorko. E ja prilazim tom šećeru kojeg ima u svakom čovjeku: i u Muji, i u Jozi, i u Jovanu, i u Hansu, i u Davidu…”

Tema ove nase redovne kafe bila je izlazak njegove ali i moje nove knjige,ali i nastavak nekih drugih pozitivnih projekata i procesa !

Mozda naslov jedne Hafizove knjige ,,Mi smo jedan drugome najbolji poklon ” najbolje ilustrira ono sto sam pisao u 7 tajni i u sto duboko vjerujem, da je ispravan stav kljuc uspjeha a da nista nema toliki uticaj na formiranje ispravnih i pozitivnih stavova od ljudi sa kojima se druzite radite i sparingujete.

Ko ima zašto zbog kojeg živi, može se nositi s gotovo bilo kojim kako ,napisao je davno jedan poznati filozof .Mi smo odavno definisali to zašto -nothing else matters…

U kojoj mjeri vodite racuna sa kim se druzite? Kome dopustate da utice na Vas svjesno ili nesvjesno ? Sta mislite o svemu tome…

Naslov Hafizove nove knjige (predlazem Vam da je obavezno procitate ) ,,Za Raju -iz Raja” namece jedno kljucno pitanje:

Ko je Vaša raja?

U ocekivanju Vasih reakcija, aktivnosti i komentara srdacno Vas pozdravljam!!!

Iskreno Vaš,

Kenan

Objavljeno

NIKADA VIŠE  –  NIKADA MANJE

Nikada više medija, nikada manje istine.

Nikada više priča o ljudskim pravima, nikada manje poštovanja čoveka. Nikada više studenata, nikada manje koristi od njih. Nikada više titula, nikada manje ljudskih veličina. Nikada više političara i stranaka, nikada manje prave politike. Nikada više humanitarnih organizacija, nikada manje solidarnosti i humanosti.
Nikada više lepote, nikada manje svesti o pravoj lepoti. Nikada više vernika, nikada manje vere i vernosti. Nikada više naučnika, nikada manje vere u nauku… Nikada više sredstava za komunikaciju, nikada manje pravih ljudskih spojeva.
Nikada više talenata, nikada manje mogućnosti da se ispolje. Nikada više priče o parama, nikada manje mogućnosti da se na pošten način zarade.
Nikada veće mogućnosti putovanja, nikada manje onih sa kojimabi to nešto moglo da se vidi. Nikada više priča o ekologiji, nikada manja mogućnost da se nešto stvarno promeni. Nikada više glumaca, nikada manje potrebe za pozorištem. Nikada više slikara, nikada manje poštovalaca slikarstva. Nikada više umetnika, nikada manje prave umetnosti…
Nikada više priča o ljubavi, nikada manje ljubavi.
Nikada više snova, nikada manje ostvarenih.
Nikada više interesa, nikada manje ideala.
Nikada više forme, nikada manje sadržaja.
Nikada više humora, nikada manje prave duhovitosti i smeha. Nikada više priča o seksu, nikada manje vođenja ljubavi. Nikada više priča o patriotizmu, nikada manje pravih patriota.
Nikada više sigurnosnih kamera i policije, nikada više laži i prevara.
Nikada više navodne stručnosti, nikada više kvarova. Nikada više doktora, nikada više bolesti. Nikada više informacija, nikada više dezinformacija. Nikada više prijateljstava, nikada više lažnih.
Nikada više…
Nikada više…
Nikada više…
… A, u stvari, nikada manje …!

S.Simic

Unaprijed se radujem Vašim aktivnostima i komentarima .

Iskreno Vaš,

Dr Kenan Crnkic

Objavljeno

3 važne lekcije -koje sam naučio od Djece !

Sve stoji samo djeca rastu kaže poslovica.Moj sin iznenada je napunio 6 godina.Gledao sam po svojim zbirkama šta da stavim na blog ove sedmice.Nisam osjetio njegovo prisustvo iznad sebe kada je prstičem pokazao na ovu sliku dječaka i malog mede .Pogledao sam i duboko se zamislio.Bez teksta me je ostavila mudrost tih poruka i genijalnost koja proizilazi iz njihove jednostavnosti.Volio bih da ih prokomentarišete sve 3 ili onu koju mislite da je najvažnija!!!
Nakon toga shvatio sam da postoji toliko toga što možemo naučiti od djece.

Kada posmatrate s kojom ozbiljnošću neko djete pristupa slaganju kockica, shvatite da se problem rješava postpeno. Kada gledate djete koje je rješeno da pronađe igračku, shvatite šta je to upornost. Djeca lakše sklapaju prijateljstva, jer nemaju predrasude prema drugima.Imaju nevjerovatnu intuiciju,smiju se često i iskreno,sa oduševljenjem koračaju kroz život,uvijek ustanu nakon što padnu,žive u trenutku,raduju se sitnicama i znaju pregovarati jako,jako dobro:) …
Jadan je onaj čovjek u kojem nije ostalo ništa dječije.Možda je upravo zato veliki Goethe napisao ,Največi čovjek uvijek ostaje dijete’!
Djeca nalaze sve u ničemu ,a ljudi ništa u svemu.
I djeca znaju da djele…Podjelite ovaj post sa hiljadama ljudi ,stavite like ako se slažete i iznad svega nemojte se bojati
(još jedna lekcija koju možemo naučiti od djece ) da djelujete i komentarišete .
Ja se kao i uvijek radujem Vašim komentarima i aktivnostima.
Želim Vam da zauvijek ostavite u sebi nešto dječije i živite sretan i nadasve uspješan život!

Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkic

Objavljeno

UŽITAK

Koliko bi očiju,trebao imati čovjek,
da opazi sreću koja ga okružuje ?
W.Shakespeare
Poruka ova lijepe slike bila bi tako jednostavna ,a toliko moćna :

Uživanje u običnim stvarima ,donosi neobičan užitak …

Znamo li prepoznati ljepotu momenta ,sreću koja nas okružuje,biti zahvalni na stvarima koje imamo i koje nam je Bog dao i naravno znamo li svakodnevno uživati u običnim stvarima ?

Želim Vam mnogo neobičnih užitaka !

Iskreno Vaš,

Dr Kenan Crnkic

Objavljeno

STRPLJENJE I VRIJEME

Tako mi vremena,
čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. ” [Al-’Asr, 1-3]

Mnogo toga je napisano o ova dva fenomena.Tolstoj je bio u pravu a istorija dokazala da su dva najmoćnija ratnika strpljenje i vrijeme.Kažu čuvaj se bijesa strpljivog čovjeka.Strpljenje u prevodu znaći suzdržavanje ,zaustavljanje ali nikada i nipošto odustajanje.Jedan iskusan ratnik mi je jednom rekao -znaš dobro je kad se puca sa obe strane.Tad znamo na čemu smo ,ali kada sa druge strane naiđemo na šutnju tada se treba zabrinuti.Moj mentor me je naučio da se najmanje prića onda kada te se najviše tiče.Kako god ,vrijeme na kraju pokaže sve .Ono je neumoljivi sudija ,i jedini stvarni svjedok da ništa ali baš ništa nije niti će biti onako kako izgleda…
Zaista bih volio čuti Vaša razmišljanja na ovu temu .Zapamtite Vaše je samo ono što date a ne možete dati ništa bolje od znanja.
Podjelite i ovaj post sa što većim brojem ljudi i komentarišite.Iz Vaših komentara do sada mnogo sam i ja naučio i svaki pažljivo proćitam.
Želim Vam od srca sve najbolje !

Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkic

Objavljeno

Bogu vjeruj ljude provjeravaj

Nekada davno rekao mi je jedan mudar ,uspjesan i jako bogat covjek.Nakon sto smo se upoznali i intezivno druzili dobio sam iznenadni poziv od njega.Rekao je neuobicajno tihim i tuznim glasom da je u problemu da mu treba novac i da me moli da mu posudim.Rijec je bila o relativno maloj svoti za njega,ja sam otprilike tada toliko i imao na nekom orocenju.Zamolio me je dvije stvari da nikom ne govorim o tome ,jer ga je stid sto je dosao u takvu situaciju i druga ako mogu da donesem novac do sutra .Tako je i bilo.Koliko god me u banci ubjedjivali da gubim kamatu orocenje ja sam ispostovao prijatelja i taj novac donio.Zahtjevao je da napravimo priznanicu i treci covjek bio je svjedok.Nakon toga smo rucali pricali o zivotu itd.Kada sam krenuo da idem rekao je STANI ! Moram ti vratiti novac.Prvo sam mislio da je u pitanju neka sala.Rekao mi je molim te nemoj se ljutiti.Nakon toga izvadio je nekoliko strana A4 papira sa mnostvom iskrizanih imena.Rekao je, Keno samo trojica ste se odazvali.Mnogi drugi imali su hiljadu razloga zasto ne mogu bas sad da mu pomognu a mogli su mnogo mnogo vise,trik je u tome da je on tacno znao koliko ko moze .Pocjepali smo priznanice,zahtjevao je da mi nadoknadi troskove -rekao sam ne dolazi u obzir.I danas taj covjek je jedan od najmocnijih ljudi u svakom pogledu u nasoj zemlji pa i siroj regiji,ali i moj iskreni prijatelj.
Naucio me zivot da prilika stvara prijateljstva a da ih neprilika provjerava.Naucio me je on da se ne moze biti suzdrzan.Ili si sa mnom ili si protiv mene.

Ova lijepa slika u prijevodu znaci ‘ Ako si odsutan u toku mojih problema,ne ocekuj da budes prisutan tokom mojih uspjeha ‘.

Kada prodju oluje
( a sve na kraju prodju )necemo se toliko sjecati rijeci nasih neprijatelja,koliko sutnje nasih prijatelja .
Neprilike su pravo vrijeme da se poentira .Prijatelji se u nevolji poznaju a pametnom je i isaret dosta!
Kao poruka za kraj ,nemoj te cekati da neprilika dodje pa da vidite ko su Vam stvarni prijatelji.Testirajte ih prije toga i odnosite se prema njima iskljucivo onako kako su se pokazali i dokazali.
Bogu bezrezevno vjerujte -ljude sto prije provjeravajte …
Nadam se Vasim aktivnim diskusijama .Podjelite ovu istinitu i poucnu pricu sa sto vecim brojem ljudi na svaki moguci nacin i naravno like :)ako Vam se dopada !!!
Zelim Vam zivot prepun pravih prijatelja.

Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkic

Objavljeno

Iskrena zahvalnost

Toliko puno poruka,poziva i snažne podrške sa različitih strana …Navikao sam se na ljudsku nezahvalnost i to da ljudi ne vide tvoj rad ,trud uopšteno sve što si činio i činiš za njih.Oduvijek mi je bilo važno samo mišljenje onog jednog za kojeg znam da sve vidi ,čuje i kojem će mo se na kraju svi vratiti prije ili kasnije.Ali prija…Iskreno i motiviše kada vidite koliko mnogo ljudi iskreno cijeni to što radite i podržava Vas, od prvih saradnika do ljudi na ulici koje i ne poznajete ali koji itekako poznaju i detaljno prate Vaš rad i djelovanje.
Ova lehva ili slika danas je jedan prelijep poklon od srca moga starog, iskrenog , veoma dragog i postovanog prijatelja.Kažu ne traje onaj koji je jak nego je jak onaj koji traje.Kafa sa ljudima cije prijateljstvo sa mnom traje ,zahvalnost svih onih kojima sam ikada na bilo koji način pomogao i jedna tako velika podrška ne daju mi za pravo da odustanem niti prestanem činiti dobro.I dalje ću se čuvati zla od onih kojima sam učinio dobro ,ali dobro neću prestati činiti zbog svih Vas !

Hvala od srca na svemu i idemo dalje zajedno


Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkic

Nažalost velika istina .Ali odgovornost pred Bogom i ljudima je na onom koji na tvoje dobro uzvrati zlom a ne obratno !

 

Objavljeno

KARAKTER
I dan danas najcesce pitanje koje dobijam je ,Sta je stvarno znacenje ogledala sa pocetka moje knjige ?’Za one koji nisu procitali knjigu,kao prvo iskreno se nadam da ce te to sto prije uciniti:) ,a kao drugo malo pojasnjenje.Dakle na samom pocetku sa unutrasnje strane zaljepljeno je ogledalo ispod kojeg pise ,Ovde vidite osobu koja je odgovorna za Vas uspjeh !’
Odgovor sam pokusao dati na samome kraju kroz poemu koju ovoga puta ponovo postavljam i sebi i Vama kao podsjetnik :

Čovjek u ogledalu

Kada postigneš sve ono
što si želio u borbi za sebe i svoj uspjeh
i svijet Te učini kraljem tog dana,
Samo priđi ogledalu, pogledaj samog
sebe i vidi šta Ti Taj čovjek ima za reći.
On nije Tvoj otac, majka, žena, muž
prijatelj ili partner pred kojima moraš
polagati svoje ispite;
Jedina osoba čije mišljenje najviše znači u
Tvom životu ona je koja te gleda iz ogledala.
Mnogi Te mogu smatrati uspješnim,
Odlučnim, divnim i fantastičnim,
ali čovjek u ogledalu nazvat će Te izdajicom,
ako Mu ne možeš iskreno i otvoreno
pogledati u oči.
Njemu i samo Njemu trebaš ugoditi,
ostali nisu važni, jer samo je On Onaj
koji će s Tobom ostati zauvijek i do samog kraja.
I proći ćeš svoj najteži ispit, ako ti
Čovjek u ogledalu postane najbolji prijatelj.
Na putu svog života možeš prevariti cijeli svijet
I u prolazu će Te ljudi tapšati po ramenu,
Ali će Ti konačna plaća biti bol srca i suze
Ako si prevario, izdao i razočarao
čovjeka u ogledalu.

Dale Wimbrow

Sta je za Vas karakter ? Koliko je bitan u zivotu?Koja je kljucna karakterna osobina koju cijenite kod sebe i drugih.
I naravno sta Vam i koliko cesto kaze Vas covjek u ogledalu?

Podjelite ovaj post sa sto vecim brojem ljudi ,jer tvoje je samo ono što daš….

Unaprijed se radujem mnostvu Vasih komentara i aktivnih diskusija!

Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkic

Objavljeno

NIKAD NE ODUSTAJTE

Vinston Čerčil se tri godine mučio da se provuče kroz osmi razred osnovne škole jer mu je učenje maternjeg engleskog jezika jako teško padalo. Čitav život ovog velikog i nadasve neobićnog čovjeka bio je obilježen borbom ,hrabrošću i istrajnošću.Vlast u Engleskoj preuzeo je kad su svi bježali pred najezdom tada naizgled nadmoćne njemačke armije.Izvojevao je niz pobjeda u ratu i miru i do danas ostao jedna od najkarizmatičnijih ličnosti na svijetu.I danas su njegove izreke i citati među najpoznatijima i najčešće korištenima.Nepredvidivost je bila jedna od njegovih najznacajnijih osobina ,bas kao i umjece govora po kojem je bio čuven.Nakon što se povukao u penziju jako malo se pojavljivao u javnosti i bilo je skoro pa nemoguće dobiti ga za predavača .
Zvuči pomalo ironično da ga je čuveni Oksfordski univerzitet pozivao preko 100 puta. Nekoliko decenija kasnije prihvatio je da održi govor na dodeli diploma budućim diplomantima.

Čerčil je na ovu prigodu došao sa uobičajnim rekvizitima: cigaretom, štapom i cilindar šeširom. Dok se Čerčil približavao podijumu, prepuna dvorana je ustala i gromoglasno ga pozdravila. Prepoznatljivim govorom tela umirio je prisutne i samouvereno stao ispred njih. Izvadivši cigaretu iz usta i odlažući šešir na govornicu, Čerčil je netremice gledao u publiku punu iščekivanja još jednog u nizu velikih i dugih govora.Iz njega se prolomio autoritativan glas: “Nikad ne odustajte!”

Prošlo je nekoliko sekundi pre nego što se propeo na vrhove prstiju i ponovio: “Nikad ne odustajte!” Njegove reči su odzvanjale u ušima prisutnih koji su očekivali nastavak.
,Nikada,nikada i nikada ne odustajte !” U dvorani je vladala grobna tišina dok je, uzevši šešir i cigaru, podupirući se štapom odlazio sa podijuma. Njegov govor je bio završen.

S poštovanjem Vaš,
Dr Kenan Crnkic

 

Objavljeno

Prodavač Lobanja

Kažu da je nekada davno, tamo negdje, daleko od svih prometnih puteva, u mjestu gdje počinju sve bajke, živio čovjek koji je držao prodavnicu ljudskih lobanja. Što zbog daljine, što zbog zabačenosti, rijetko bi ko navraćao u njegovu prodavnicu.

Tek jednom ili dva puta godišnje neki putnik, nenamjernik, najčešće neko ko bi se izgubio ili zalutao, ušao bi u čudnu prodavnicu i ostajao zapanjen viđenjem polica punih lijepo poredanih ljudskih lobanja; jedna do druge, bijele i sređene, uredno poredane po rafama. Tek nakon što bi prošao kroz vrata vidio bi da je prostorija poluokrugla – neočekivano – jer je kuća izvana izgledala kao i sve ostale kuće – ćoškasto. Zatečen, više za sebe nego za ne-tako-starog-koliko-sijedog čovjeka koji je stajao za tezgom, izgovorio bi: „Šta je ovo, za Boga miloga?” „Prodavnica lobanja”, lakonski bi odgovorio onaj sijedi čovjek.

Prihvatajući zastrašujući odgovor, kao da je čuo najnormalniju stvar na svijetu, čovjek bi nastavio: „Pa, koliko koštaju?” „Ove s lijeve strane – jedan bakrenjak, ove s desne strane – jedan srebrenjak, a ove iza mojih leđa su besplatne”, odgovarao bi sijedi prodavac samo povećavajući zbunjenost kod nesretnog kupca koji još nije imao vremena ni pokajati se što je uopće i ušao u ovo čudno mjesto. „Zašto su im cijene tako različite; naoko sve izgledaju isto?” upitao bi dalje.

„Ove što koštaju srebrenjak pamtile su, usvajale i prihvatale svaki dobronamjeran savjet koji bi čule, uzimale bi znanje gdje god bi ga našle – ne razmišljajući od koga korisno znanje dolazi – znajući da je to njihova izgubljena imovina, savjetovale su se sa boljim od sebe i primjenjivale sve što bi naučile; u njima je ostalo sve što su ikada čule i naučile. Ove od bakrenjak, čule bi ponešto od onoga što bi trebalo da slušaju, pamtile bi malo, a primjenjivale još manje; dok su bile glave (prije nego su postale lobanje) mislile su da su najpametnije na svijetu, a svaki dobronamjeran savjet smatrale su otvorenim neprijateljstvom i samo su se sa gorim od sebe savjetovale; u njima ništa od naučenog nije ostajalo. Ove besplatne, i dok su bile glave, služile su samo za ukras. Niti su šta čule, niti su šta upamtile, niti su šta pitale, niti ih je bilo šta osim ukrašavanja zanimalo.”

Da, ova besmislena pričica s početka ima i nastavak koji u sebi nosi snažnu poruku onda bi onaj nesretni, izgubljeni putnik izlazeći na kraju iz čudne prodavnice upitao: „A ima li lobanja koje koštaju zlatnik?” „Ima”, čuo bi odgovor, „ali one nikada nisu bile na prodaju.”

Iskreno Vaš,

Dr Kenan Crnkić